dinsdag 9 oktober 2007

Sandzak izmedju Srbije i Crne Gore

Prof.dr. Sekef Krcic - 10.03.2001

Svakom ko smatra da moze da radi na rjesavanju pitanja Sandzaka, je veoma vazno da ima na umu da postoje razne dimne zavjese i brojne prepreke koje onemogucavaju normalni rad. Postoje golemi i brojni potezi u ovom pravcu. Danas Sandzak prolazi kroz tesko vrijeme reformi i izazova. Naravno, nas cilj je da se sluzimo argumentacijom kao najboljim odgovorom onim grupacijama koje smatraju da je to prenapuhano pitanje.

Poznato je da nema individualne slobode bez postojanja relevantnih demokratskih nacionalnih prava. U tom smislu, stvaranje nacionalnih sloboda i uvjeta za nacionalno izvjasnjavanje je par - excellence gradjansko demokratsko pitanje. Tako na javnoj sceni cesto mozemo cuti da se negira nacionalna samobitnost Bosnjaka u Crnoj Gori. Rezim je cak, formirao neke institucije, ciji je zadatak da se stalno oglasavaju i da ignoriraju i omolozavaju svaku nasu bosnjacku inicijativu, kao i da lansiraju pseudo-teze o crnogorskoj etnogenizi Muslimana.

Jasno, sve se to odvija propagandisticki kao ocigledan povod u sirenje predrasuda i nesporazuma, sto znacajno utice na razbijanje bosnjackog korpusa u Crnoj Gori i Sandzaku. Takvo shvatanje statusa Bosnjaka proizilazi iz komunistickog vremena, za koje smo smatrali da je daleko iza nas, koji misle u rankovicevskim kategorijama (prije 1966.godine), koji su tvrdili da bosnjacka nacija ne postoji.

Danas takvi stavovi se vrlo cesto mogu cuti na javnoj sceni u Crnoj Gori. U Crnoj Gori je usvojen Zakon o upotrebi nacionalnih simbola, kojim se predvidja da pripadnici manjinskih naroda u opstinama i mjesnim zajednicama, gdje se u vecini, mogu koristiti javno i ravnopravno zastavu, grb i himnu. To se posebno odnosi na mjesta: Rozaje, Plav, kao i mjesne zajednice Gusinje, Petnjica i druge u Bihoru. Medjutim, bosnjacke institucije (politika i kulture) nisu spremno docekale usvajanje ovog Zakona, te nemaju pripremljene simbole. Da bi se ovi simboli koristili, potrebno je odrzati Kongres bosnjacke dijaspore i to u Sarajevu, kako bi se u relevantnim institucijama nase maticne domovine Bosne i Hercegovine donijeli jedinstvene simbole za bosnjacku populaciju u dijaspori.

Takva institucija mogla bi dovesti u dijalog oprecne bosnjacke strane iz Sandzaka i umjesto tri platforme ili opcije za rjesavanje sandzackih pitanja i statusa Bosnjaka u SRJ, da se izvrsi objedinjavanje sandzackog pokreta i profilira jedna platforma, koja ce biti respektabilna, prihvatljiva i utjecajna na vazne drzavne distance u Crnoj Gori i Srbiji i uopce u SRJ i koju bi racionalno razmotrila Medjunarodna zajednica i koja bi sa svoje strane dala relevantne preporuke. Da bosnjacki intelektualci iz BiH, posebno Vijece bosnjackih intelektualaca-upute Apel crnogorskim intelektualcima, posebno onim koji su okupljeni oko CANU i DANU s ciljem da prihvate realnost vracanja povijesnog imena Bosnjacima i da na taj nacin uticu na crnogorsku vlast i medije da se Bosnjaci u Crnoj Gori i Sandzaku pravim nacionalnim imenom, a ne konfesionalnim (iz komunisticke tradicije), posebno sto komunizam nije uvazavao konfesije, sto je ocigledni paradoks jednog vremena.

S obzirom, da su na sceni stupili projekti uspostavljanje specijalnih veza izmedju SRJ i Republike Srpske (koja se odvijala i uspostavila bez ikakvih dogovora sa R.Crnom Gorom i regijom Sandzak)! Zato, ispred intelektualaca sa tih prostora, slobodan sam iznijeti stav. Zalazemo se, ne za specijalne, vec za kvalitetnije i normalne veze izmedju regije Sandzaka i Bosne i Hercegovine, a u interesu razvoja dobronamjernih dogovora u citavom balkanskom regionu. Ocuvanje etnicke slike, kao multieticke teritorije Sandzaka sa tradicionalnim i modernim mozaikom, je veoma vazno pitanje, a u cilju politickog, socijalnog i ekonomskog rjesavanja krize ovog prostora. Za rjesavanje, odnosno redifiniranje buducih odnosa R.Crne Gore i R.Srbije, neophodno je dati prednost dijalogu i otvoriti diplomatski prostor za djelovanje Bosnjaka. Dakako, neophodno bi bilo da sudjeluju i predstavnici bosnjackog naroda, jer su drugi narod po broju.

Zapamtite, Bosnjaka u SRJ ima vise nego Madjara i Crnogoraca (koji su konstitutivni narod). Dakle, za rjesavanje krize neophodno je da sudjeluju i manjinski narodi, ako su ravnopravni subjekt, kao sto znaju reci deklerativno crnogorski predstavnici. Bosnjaci iz Sandzaka ce postivati i respektirati aktuelne vlasti u R.Crnoj Gori i R.Srbiji koliko ta vlast postiva i respektira njih same. Poznato je da su Bosnjaci miran, lojalan i vrijedan narod na tom prostoru da ne pripadaju remetalickim faktorima, vec traze osnovna ljudska prava i slobode koje su medjunarodnim aktima zagarantovana. Zato, bosnjacke institucije iz Sandzaka zahtijevaju od bosanskih vlasti da dignu glas brige za Bosnjake u Sandzaku, Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu, Vojvodini i u R.Makedoniji, s ciljem da skrenu paznju vlastima u ovim zemljama da ne ometaju Bosnjacima da se izjasne u skladu sa povracenim povijesnim imenom. Dakle, da se na taj nacin suspendira ignoriranje sandzackog pitanja u cilju ocuvanja bosnjackog identiteta. Zacijelo, ocuvanje teritorije regije Sandzak je uvijet za opstanak Bosnjaka na toj surovoj vjetrometini izmedju Crne Gore i Srbije. To je jedan od uvjeta da se u Sandzaku sacuvaju (uprkos presiji vlasti) dobri madjunacionalni odnosi. Ilustrujmo to primjerom iz nedavne Bajramske hutbe reis-ul uleme dr. Mustafe ef. Cerica, koji kaze "...Sandzak je prvo mjesto gdje Bosnjaci treba da postuju svoj san i da preuzmu svoj dzak proslosti kako bi znali odrediti svoj pravi put prema buducnosti i nije slucajno ni to sto je Sandzak srce cije pulsiranje snazno djeluje na tijelo i dusu cijelog Balkana. Nas je san da se ruzne slike vise ne ponove i nas je san da lijepi komsiluk na Balkanu bude sveta norma koja ce osigurati slobodu i napredak nasoj djeci. Naravno, nema vlastite srece u tudjoj nesreci (...)

Mir i povjerenje medju ljudima se podjednako ugrozavaju ako se napadaju u ime vjerske i nacionalne iskljucivosti, kao i u ime kulturne i civilizacijske asimilacije. Umjesto izolacije i asimiliacije Bosnjaci treba da rade na integraciji drustva, na principima morala, slobode, demokratije, individualnih i kolektivnih ljudskih prava. Muslimani na Balkanu nisu useljeni, vec autohtoni Evropljani. Na pocetku novog milenijuma, kada najveci dio covjecanstva nastoji da se povezuje u svojem opcem ljudskom zajednistvu i svojim posebnostima, mi zelimo da to bude prednost i nasa komsija sa kojima stoljecima dijelimo zajednicke prostore (...) Bosnjaci svijesni svog polozaja u Evropi i da sa svim evropskim narodima ravnopravno treba ucestovati u oblikovanju zajednicke buducnosti, jer razlike koje ne ugrozavaju zajednistvo jednog naroda nisu opasne, ali razlike koje dovode u pitanje bit zajednistva ili jedinstva naroda, prijetnja su njegovom opstanku".

Jasno, nacionalizam malih naroda nije opasan, jer kao takav nikog ne ugrozava. Sve su to preduvijeti da se u Sandzaku sacuva povjesna i visoka duhovna autohtonost, posebno na podrucju poezije, slikarstva, arhitekture i folklora. S druge strane, u koliko se prave grijeske na koje ukazuje misao Ernesta Renona, onda smo svi na gubitku zbog pogresne interpretacije vlastite historije. Zato je neophodno da Bosnjaci sami napisu vlastitu historiju. To nije dovoljno jednom knjigom, vec, se povijest rasvjetljava sa vise kooperativnih pristupa. U tom kontekstu, slobodni smo iznijeti stav vise bosnjackih kulturnih asocijacija iz Sandzaka: Matice Bosnjaka Sandzaka - Drustva za kulturu, znanost i umjestnost, Udruzenje pisaca Sandzaka, Bosnjacke zajednice kulture "Preporod", Bosnjacke nacionalne zajednice u Crnoj Gori i drugih, da knjizevno izdavacki projekat "Bosnjacka knjizevnost u 100 knjiga" (sto radi "BZK Preporod"), zapazeno je marginizirala bosnjacke stvaraoce iz Sandzaka, time sto je prednost dala nekim piscima (bolje reci amaterima), koji u Crnoj Gori ne slove kao Bosnjaci.

Medjutim, kad isti dodju u Sarajevo oni vjesto ubijede neke nase poznate profesore i knjizevnike da su Bosnjaci i bosnjacki pisci. Spomenute bosnjacke institucije iz Sandzaka raspolazu dokumentacijom i arhivom tih pojedinaca, koji su se ogradjivali i od Bosne i od Bosnjaka. O tom pitanju razgovarali smo svojevremeno za vrijeme zivota sa knjizevnikom rahmetli Alijom Isakovicem, koji je o tim homomultipleksima pisao u listu "Ljiljan". Isto tako, Isakovic je tada rekao da taj plan od sto knjiga nije definitavan i da ce projekat biti popunjen i revidiran. Zamislite samo cinjenica da medju tih sto knjiga nije zastupljen najlucidniji pisac bosnjacke moderne dr. Ferid Muhic, a o ostalima da ne zborimo ovdje nadajuci se da ce se o tome na relevantnom mjestu upriliciti knjizevna rasprava.

Bosnjacka kulturna bastina Sandzaka je sastavni dio kulture Bosnjaka. Jasno, rijec je o jedinstvenom kulturnom prostoru. Na tlu Sandzaka u raznim vremenima do danas stvarali su i stvaraju brojni sandzacki pisci i znanstvenici, medju kojima ima i onih koji su se vinuli u sam vrh bosnjacke duhovnosti kao sto su: Avdo Medjedovic, Sabit Uzicanin, Muhamed Uzicanin, Ahmed Sakir Kutrcehajic, Haviz Salih Gasevic, Sulejman Tabakovic, Camil Sijaric, Murataga Gazija Kurtagic, Nusret Idrizovic, Muhamed Abdagic, Behaudin Selmanovic, Redzo Mulic, dr. Rasim Muminovic, dr. Sulejman Masovic, dr. Ferid Muhic, pjesnik Ismet Rebronja i drugi.

Medjunarodna zajednica bi morala imati vese razumijevanja za aktualne probleme Bosnjaka u prekogranicnoj i multietickoj regiji Sandzak, i konacno staviti pitanje Sandzaka na dnevni red u interesu egzistenicije svih gradjana ovog zapostavljenog prostora. U ovom momentu je vazno da Bosna i Hercegovina instistira na kompromisu izmedju Bosnjaka, Srba i Crnogoraca u Sandzaku, koji na tom prostoru zivi od pamtivijeka, kako bi zajednicki sagledali i izgradjivali svoju buducnost. Nakon Drugog svjetskog rata, kada je na celu Sandzaka bio univerzitetski profesor Sretan Vukosavljevic, nikada kao do sada nije sazrela situacija da se medju intelektualcima i zvanicnicima sa ovih prostora odrzi zajednicka konferencija i pregovori u vezi regionalizacije, decentralizacije i ocuvanja zajednickog su-zivota. Ovo su sanse da se bijes zamijenim dijalogom, te da se uprilici normalan i demokratski dijalog. Jasno, mi ne zelimo da BiH pred medjunarodnom zajednicom ima probleme, odnosno da snosi odgovornost za nase zahtjeve u Sandzaku. Dakako, mi ne zelimo nista vise da ostvarimo nego sto manjinskim narodima pripada u skladu sa medjunarodnim dokumentima o ljudskim pravima.

Na kraju Bosnjaci Sandzaka ne traze specijalne, vec normalne veze sa svojim maticnom domovinom Bosnom i Hercegovinom...

Geen opmerkingen: