Prof.dr. Sekef Krcic - 10.03.2001
Svakom ko smatra da moze da radi na rjesavanju pitanja Sandzaka, je veoma vazno da ima na umu da postoje razne dimne zavjese i brojne prepreke koje onemogucavaju normalni rad. Postoje golemi i brojni potezi u ovom pravcu. Danas Sandzak prolazi kroz tesko vrijeme reformi i izazova. Naravno, nas cilj je da se sluzimo argumentacijom kao najboljim odgovorom onim grupacijama koje smatraju da je to prenapuhano pitanje.
Poznato je da nema individualne slobode bez postojanja relevantnih demokratskih nacionalnih prava. U tom smislu, stvaranje nacionalnih sloboda i uvjeta za nacionalno izvjasnjavanje je par - excellence gradjansko demokratsko pitanje. Tako na javnoj sceni cesto mozemo cuti da se negira nacionalna samobitnost Bosnjaka u Crnoj Gori. Rezim je cak, formirao neke institucije, ciji je zadatak da se stalno oglasavaju i da ignoriraju i omolozavaju svaku nasu bosnjacku inicijativu, kao i da lansiraju pseudo-teze o crnogorskoj etnogenizi Muslimana.
Jasno, sve se to odvija propagandisticki kao ocigledan povod u sirenje predrasuda i nesporazuma, sto znacajno utice na razbijanje bosnjackog korpusa u Crnoj Gori i Sandzaku. Takvo shvatanje statusa Bosnjaka proizilazi iz komunistickog vremena, za koje smo smatrali da je daleko iza nas, koji misle u rankovicevskim kategorijama (prije 1966.godine), koji su tvrdili da bosnjacka nacija ne postoji.
Danas takvi stavovi se vrlo cesto mogu cuti na javnoj sceni u Crnoj Gori. U Crnoj Gori je usvojen Zakon o upotrebi nacionalnih simbola, kojim se predvidja da pripadnici manjinskih naroda u opstinama i mjesnim zajednicama, gdje se u vecini, mogu koristiti javno i ravnopravno zastavu, grb i himnu. To se posebno odnosi na mjesta: Rozaje, Plav, kao i mjesne zajednice Gusinje, Petnjica i druge u Bihoru. Medjutim, bosnjacke institucije (politika i kulture) nisu spremno docekale usvajanje ovog Zakona, te nemaju pripremljene simbole. Da bi se ovi simboli koristili, potrebno je odrzati Kongres bosnjacke dijaspore i to u Sarajevu, kako bi se u relevantnim institucijama nase maticne domovine Bosne i Hercegovine donijeli jedinstvene simbole za bosnjacku populaciju u dijaspori.
Takva institucija mogla bi dovesti u dijalog oprecne bosnjacke strane iz Sandzaka i umjesto tri platforme ili opcije za rjesavanje sandzackih pitanja i statusa Bosnjaka u SRJ, da se izvrsi objedinjavanje sandzackog pokreta i profilira jedna platforma, koja ce biti respektabilna, prihvatljiva i utjecajna na vazne drzavne distance u Crnoj Gori i Srbiji i uopce u SRJ i koju bi racionalno razmotrila Medjunarodna zajednica i koja bi sa svoje strane dala relevantne preporuke. Da bosnjacki intelektualci iz BiH, posebno Vijece bosnjackih intelektualaca-upute Apel crnogorskim intelektualcima, posebno onim koji su okupljeni oko CANU i DANU s ciljem da prihvate realnost vracanja povijesnog imena Bosnjacima i da na taj nacin uticu na crnogorsku vlast i medije da se Bosnjaci u Crnoj Gori i Sandzaku pravim nacionalnim imenom, a ne konfesionalnim (iz komunisticke tradicije), posebno sto komunizam nije uvazavao konfesije, sto je ocigledni paradoks jednog vremena.
S obzirom, da su na sceni stupili projekti uspostavljanje specijalnih veza izmedju SRJ i Republike Srpske (koja se odvijala i uspostavila bez ikakvih dogovora sa R.Crnom Gorom i regijom Sandzak)! Zato, ispred intelektualaca sa tih prostora, slobodan sam iznijeti stav. Zalazemo se, ne za specijalne, vec za kvalitetnije i normalne veze izmedju regije Sandzaka i Bosne i Hercegovine, a u interesu razvoja dobronamjernih dogovora u citavom balkanskom regionu. Ocuvanje etnicke slike, kao multieticke teritorije Sandzaka sa tradicionalnim i modernim mozaikom, je veoma vazno pitanje, a u cilju politickog, socijalnog i ekonomskog rjesavanja krize ovog prostora. Za rjesavanje, odnosno redifiniranje buducih odnosa R.Crne Gore i R.Srbije, neophodno je dati prednost dijalogu i otvoriti diplomatski prostor za djelovanje Bosnjaka. Dakako, neophodno bi bilo da sudjeluju i predstavnici bosnjackog naroda, jer su drugi narod po broju.
Zapamtite, Bosnjaka u SRJ ima vise nego Madjara i Crnogoraca (koji su konstitutivni narod). Dakle, za rjesavanje krize neophodno je da sudjeluju i manjinski narodi, ako su ravnopravni subjekt, kao sto znaju reci deklerativno crnogorski predstavnici. Bosnjaci iz Sandzaka ce postivati i respektirati aktuelne vlasti u R.Crnoj Gori i R.Srbiji koliko ta vlast postiva i respektira njih same. Poznato je da su Bosnjaci miran, lojalan i vrijedan narod na tom prostoru da ne pripadaju remetalickim faktorima, vec traze osnovna ljudska prava i slobode koje su medjunarodnim aktima zagarantovana. Zato, bosnjacke institucije iz Sandzaka zahtijevaju od bosanskih vlasti da dignu glas brige za Bosnjake u Sandzaku, Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu, Vojvodini i u R.Makedoniji, s ciljem da skrenu paznju vlastima u ovim zemljama da ne ometaju Bosnjacima da se izjasne u skladu sa povracenim povijesnim imenom. Dakle, da se na taj nacin suspendira ignoriranje sandzackog pitanja u cilju ocuvanja bosnjackog identiteta. Zacijelo, ocuvanje teritorije regije Sandzak je uvijet za opstanak Bosnjaka na toj surovoj vjetrometini izmedju Crne Gore i Srbije. To je jedan od uvjeta da se u Sandzaku sacuvaju (uprkos presiji vlasti) dobri madjunacionalni odnosi. Ilustrujmo to primjerom iz nedavne Bajramske hutbe reis-ul uleme dr. Mustafe ef. Cerica, koji kaze "...Sandzak je prvo mjesto gdje Bosnjaci treba da postuju svoj san i da preuzmu svoj dzak proslosti kako bi znali odrediti svoj pravi put prema buducnosti i nije slucajno ni to sto je Sandzak srce cije pulsiranje snazno djeluje na tijelo i dusu cijelog Balkana. Nas je san da se ruzne slike vise ne ponove i nas je san da lijepi komsiluk na Balkanu bude sveta norma koja ce osigurati slobodu i napredak nasoj djeci. Naravno, nema vlastite srece u tudjoj nesreci (...)
Mir i povjerenje medju ljudima se podjednako ugrozavaju ako se napadaju u ime vjerske i nacionalne iskljucivosti, kao i u ime kulturne i civilizacijske asimilacije. Umjesto izolacije i asimiliacije Bosnjaci treba da rade na integraciji drustva, na principima morala, slobode, demokratije, individualnih i kolektivnih ljudskih prava. Muslimani na Balkanu nisu useljeni, vec autohtoni Evropljani. Na pocetku novog milenijuma, kada najveci dio covjecanstva nastoji da se povezuje u svojem opcem ljudskom zajednistvu i svojim posebnostima, mi zelimo da to bude prednost i nasa komsija sa kojima stoljecima dijelimo zajednicke prostore (...) Bosnjaci svijesni svog polozaja u Evropi i da sa svim evropskim narodima ravnopravno treba ucestovati u oblikovanju zajednicke buducnosti, jer razlike koje ne ugrozavaju zajednistvo jednog naroda nisu opasne, ali razlike koje dovode u pitanje bit zajednistva ili jedinstva naroda, prijetnja su njegovom opstanku".
Jasno, nacionalizam malih naroda nije opasan, jer kao takav nikog ne ugrozava. Sve su to preduvijeti da se u Sandzaku sacuva povjesna i visoka duhovna autohtonost, posebno na podrucju poezije, slikarstva, arhitekture i folklora. S druge strane, u koliko se prave grijeske na koje ukazuje misao Ernesta Renona, onda smo svi na gubitku zbog pogresne interpretacije vlastite historije. Zato je neophodno da Bosnjaci sami napisu vlastitu historiju. To nije dovoljno jednom knjigom, vec, se povijest rasvjetljava sa vise kooperativnih pristupa. U tom kontekstu, slobodni smo iznijeti stav vise bosnjackih kulturnih asocijacija iz Sandzaka: Matice Bosnjaka Sandzaka - Drustva za kulturu, znanost i umjestnost, Udruzenje pisaca Sandzaka, Bosnjacke zajednice kulture "Preporod", Bosnjacke nacionalne zajednice u Crnoj Gori i drugih, da knjizevno izdavacki projekat "Bosnjacka knjizevnost u 100 knjiga" (sto radi "BZK Preporod"), zapazeno je marginizirala bosnjacke stvaraoce iz Sandzaka, time sto je prednost dala nekim piscima (bolje reci amaterima), koji u Crnoj Gori ne slove kao Bosnjaci.
Medjutim, kad isti dodju u Sarajevo oni vjesto ubijede neke nase poznate profesore i knjizevnike da su Bosnjaci i bosnjacki pisci. Spomenute bosnjacke institucije iz Sandzaka raspolazu dokumentacijom i arhivom tih pojedinaca, koji su se ogradjivali i od Bosne i od Bosnjaka. O tom pitanju razgovarali smo svojevremeno za vrijeme zivota sa knjizevnikom rahmetli Alijom Isakovicem, koji je o tim homomultipleksima pisao u listu "Ljiljan". Isto tako, Isakovic je tada rekao da taj plan od sto knjiga nije definitavan i da ce projekat biti popunjen i revidiran. Zamislite samo cinjenica da medju tih sto knjiga nije zastupljen najlucidniji pisac bosnjacke moderne dr. Ferid Muhic, a o ostalima da ne zborimo ovdje nadajuci se da ce se o tome na relevantnom mjestu upriliciti knjizevna rasprava.
Bosnjacka kulturna bastina Sandzaka je sastavni dio kulture Bosnjaka. Jasno, rijec je o jedinstvenom kulturnom prostoru. Na tlu Sandzaka u raznim vremenima do danas stvarali su i stvaraju brojni sandzacki pisci i znanstvenici, medju kojima ima i onih koji su se vinuli u sam vrh bosnjacke duhovnosti kao sto su: Avdo Medjedovic, Sabit Uzicanin, Muhamed Uzicanin, Ahmed Sakir Kutrcehajic, Haviz Salih Gasevic, Sulejman Tabakovic, Camil Sijaric, Murataga Gazija Kurtagic, Nusret Idrizovic, Muhamed Abdagic, Behaudin Selmanovic, Redzo Mulic, dr. Rasim Muminovic, dr. Sulejman Masovic, dr. Ferid Muhic, pjesnik Ismet Rebronja i drugi.
Medjunarodna zajednica bi morala imati vese razumijevanja za aktualne probleme Bosnjaka u prekogranicnoj i multietickoj regiji Sandzak, i konacno staviti pitanje Sandzaka na dnevni red u interesu egzistenicije svih gradjana ovog zapostavljenog prostora. U ovom momentu je vazno da Bosna i Hercegovina instistira na kompromisu izmedju Bosnjaka, Srba i Crnogoraca u Sandzaku, koji na tom prostoru zivi od pamtivijeka, kako bi zajednicki sagledali i izgradjivali svoju buducnost. Nakon Drugog svjetskog rata, kada je na celu Sandzaka bio univerzitetski profesor Sretan Vukosavljevic, nikada kao do sada nije sazrela situacija da se medju intelektualcima i zvanicnicima sa ovih prostora odrzi zajednicka konferencija i pregovori u vezi regionalizacije, decentralizacije i ocuvanja zajednickog su-zivota. Ovo su sanse da se bijes zamijenim dijalogom, te da se uprilici normalan i demokratski dijalog. Jasno, mi ne zelimo da BiH pred medjunarodnom zajednicom ima probleme, odnosno da snosi odgovornost za nase zahtjeve u Sandzaku. Dakako, mi ne zelimo nista vise da ostvarimo nego sto manjinskim narodima pripada u skladu sa medjunarodnim dokumentima o ljudskim pravima.
Na kraju Bosnjaci Sandzaka ne traze specijalne, vec normalne veze sa svojim maticnom domovinom Bosnom i Hercegovinom...
dinsdag 9 oktober 2007
Položaj Bošnjaka u ustavu CG
Matica Bošnjaka Sandžaka: Etičko-sociološki aspekt
(Rožaje, Bošnjačka stranka, Centar za kulturu i APR TV 29. septembar 2007.)
PRILOG RASPRAVI O POLOŽAJU BOŠNJAKA U SVJETLU NOVOG USTAVA U CRNOJ GORI
Onima kojima smetaju pripadnici drugih etnosa i religija, zacijelo, oni su u sukobu sa istinom i Bogom.
Prof. dr Šefket KRCIĆ
PRILOG
Najprije želim da uputim čestitke svim građanima grada Rožaja i prvacima ovog kraja, u povodu Dana opštine 30. septembar.
Poštovana javnosti, drage kolege, zahvaljujem se organizatoru na ljubaznom pozivu da sudjelujem u ovoj raspravi o tako aktuelnoj temi, kao što je - položaj Bošnjaka u Crnoj Gori u kontekstu koncepcije novog prijedloga ustava i da sa svoje strane dam jedan svoj prilaz u cilju rasvjetljavanja ovog pitanja o kojem sam se oglašavao u javnosti i vodio više polemika. Svoj prilog ću iznijeti kroz problematizaciju nekoliko pitanja: Smisao ustava, Etičko-sociološka atmosfera, Koncepta novog prijedloga Ustava R. Crne Gore, dalje, da ustav čuva identitetsku dimenziju svakog naroda i kroz ravnomjerniji regionalni razvoj. Na kraju ću iznijeti zaključne i kritičke reference, u vezi dalje elaboracije prijedloga Ustava Crne Gore. Dakle, nadovezaću se na moje prethodnike, kolege poslanika Purišića, te profesore dr Čupića i dr Ferovića, s nadom, da ima razloga da shvate da ću unijeti određeni debatni poligon, jer strukturu društva Crne Gore proučavam pune tri decenije. U tom smislu, Crna Gora danas želi da se svijetu predstavi kao multietnička država, kao što ona i jeste, a na unutrašnjem planu ta ista država, djeluje kao privatni posjed određenog klana, koji samo favorizira jednu naciju, tj. Crnogorce dukljanske orijentacije. Zbog toga je i sva ova nervozna diskusija između vlasti i opozicije, gdje su poljuljane sve pravne i humanističke vrijednosti.
Smisao ustava
Poznata je činjenica, da je ustav značajan državni i društveni akt koji, u materijalnom smislu obuhvata fundamentalna pravila o društvenom i državnom uređenju jedne zemlje i njenom pravno-političkom sistemu i to nezavisno od forme u kojoj su izražena.
S druge strane, u formalnom smislu ustav označava poseban pisani, kodificirani opći pravni akt i to najjače pravne snage u kome su spomenuta ključna i osnovna pravila izražena. I dok svaka, pa i najrudimentarnija državna zajednica, ima u materijalnom smislu, ustav u formalnom smislu, počev od Medinskog ustava i ranije, u formalnom smislu pojavio se tek u drugoj polovici XVIII stoljeća.
Radi informacije, s izuzetkom svega nekoliko zemalja, ustav u formalnom smislu danas imaju sve države svijeta. Danas su suverenost naroda i pisani ustav postali, ideološki i praktično, sinonimi. Sve zemlje podjednako nastoje da ustavom ukažu na svoju nezavisnost, te na promjenu ekonomske ili političke organizacije, produbljivanje usvojenog pravca društvenog razvoja.
Gledano sociološki, pisani ustavi uzimaju se za prekretnice u društvenom razvoju zemalja koje su usvojile ovakav oblik izražavanja svog ustava u materijalnom smislu. Međutim, paradoks sadašnje vlasti Crne Gore, uprkos u predreferendumskim obećanjima, želi da izigra određene stavove koji se tiču integriteta i identiteta naroda koji čine njenu multietničku strukturu. Naime, samo se žele forsirati etnos Crnogoraca, koji čini oko 40 odsto populacije. Dakle, nijedan narod u Crnoj Gori nije u većini. Zato je neophodno propisati sve narode, bez izuzetka koji u Crnoj Gori žive, imaju svoju autohtonu dimenziju, među njima, razumije se, i Bošnjake.
Složićete se, nadam se, poštovane kolege, sve to nameće pitanje: da li su ustavi stvarno tako moćno sredstvo društvenog preobražaja! Najprije bi trebalo ukazati da se ustavima nikada nisu izvršili, niti je to moguće, fundamentalni preobražaji u jednom društvu u smislu stvaranja novih nacionalnih polarizacija ili promjene nacionalanog nosioca političke vlasti. To je bilo moguće nekad, kada narodi nisu imali jaku inteligenciju, pa su vlastodršci mogli da rade šta hoće. Danas to nije slučaj, već se kritička misao čuje i želi ugrađivati u najveće dokumnte i akte. Upravo zbog toga, vlasti sa podozrenjem gledaju na intelektulace i znanstvenike, posebno pisce. Dakle, da budem jasan, intelektualna misao je ona armatura za očuvanje identiteta, u suprotnom imat ćemo beton bez armature, a njegova trajnost je svima znana.
Jasno, ove promjene determinišu činioci vezani za uslove materijalne egzistencije jednog društva i njihovi ustavi, po pravilu, pismeno izražavaju a posteriori. Upravo se, zbog toga, mnoge presudne društvene promjene i vezuju za pisani ustav, jer one tada, budući da su u ustavu izražene u pisanom obliku, postaju vidljive, kao što je to primjer današnjeg koncepta prijedlog ustava Crne Gore, kojim se želi ugroziti nacionalni identitet, izuzimajući Crnogorce, svih drugih naroda. Posebno je ugrožen identitet Bošnjaka, od kojih crnogorski vlastodržci žele stvoriti tri grupacije, kako bi ih ponizili i razjedinili. Na taj način, ako ustav ne registruje postojanje naroda, nakon usvajanja, mi Bošnjaci i drugi narodi koji činimo multietničku sliku Crne Gore bit će nepostojeći narodi u partijskoj DPS državi, kojom vlada već 18 godina jedna prepoznatljiva Miloševićeva klika, koja s vremena na vrijeme promijeni džemper nekim sezonskim odijelom! Takvo stanje govori o ponižavajućem položaju Bošnjaka u Crnoj Gori. Tako dva naša zastupnika u Parlamentu Crne Gore imaju velike muke, posebno sa našim tzv. sunarodnicima iz režimske partije, koji iznose u javnost naručena mišljenja i stavove vladajućeg klana, sa osnovnom tendencijom organizacijom Bošnjaka.
U tom pravcu, društvene promjene, koje želimo i apostrofiramo, mogu biti samo rezultat jednog dinamičnog i raznovrsnog djelovanja opozicije u globalnom smislu, ako se želi ostvariti san demokracije, a to je jednakost i ravnopravnost svih. Zato ako se prihvate stavovi vladajućeg klana imat ćemo Crnu Goru, kao onu Njemačku iz 1933., kada je lider Trećeg Rajha stvarao od Njemaca nad-naciju, tj. jedini odabrani narod. U novim uvjetima, čini nam se da je slična situacija, tj. prepoznatljiva oko nametanja stavova od vladajućeg klana u Crnoj Gori, sem što je razlika da glavne stavove ne iznosi aktualni premijer, već tajna kabina preko svojih moćnika. U takvoj situaciji, mislim da nije tako anticipirati vrijeme koje dolazi, a političari imaju u zadatak da predviđaju pojave, a ne da kasne. Historičar može imati distancu, ali političarev zadatak jeste da ne kasni, već da ide ispred vremena, kako bi razobličio prepreke i zamke koje se narodu, kojem pripada, postavljaju. Zato politička analiza treba da da naznake prelaska iz starog u novo društveno stanje. Zato se promjene koje donosi ustav i vezuju za formalno pravno svjedočanstvo u kome su izražene. Prema tome, pisanim ustavima su otuda pridavana svojstva koja oni nikada nisu mogli imati tj. poluge u društvenom razvoju zemalja i naroda.
Gledano sa stanovišta etike i sociologije, pisanim ustavima društvene promjene nikada se nisu vršile formalnim aktima već društvenim faktima, pri čemu su pisani ustavi bili samo pogodno “kostimiranje” takvih promjena, odnosno fakata.
U političkoj historiji i suvremenoj političkoj stvarnosti zemalja, fundamentalna vrijednost pisanog ustava je u tome što je on naglašeno moćno sredstvo, zaštita društva i naroda od samovolje vlasti. Zato su pravnici u pravu kada institiraju da se ustav pravi pod lupom objektivnog prava. Ako to nam danas nije jasno, onda sudjelujemo u jednom uzaludnom poslu, gdje vlast očigledno bježi od objektvinog prava. O tome svjedoče činjenice da se u te ustavne pisce tzv. ekspertske verzije, uporno forsira jedan senilni starac, gdje kreativci teško mogu razbiti učmalost njegovih stavova koji potiču iz staljinske prakse ove zemlje.
Dalje, smisao i značaj pisanog ustava upravo je u tome da u normalnim situacijama u političkom životu jedne zemlje bude sredstvo koje onemogućuje ekcese vlasti, koje kanališući vršenje vlasti, postavlja granice vlasti i time bitno spriječava zloupotrebe vlasti. Prema slovu istinskog prava, ustavi predstavljaju sigurnost i političku izvjesnost o granicama vlasti i time se na zakonski način garantuju slobode kako pojedinaca tako i društva u cjelini.
Da budemo još precizniji, ustav je, nezavisno od vremena i prostora, sredstvo kojim se postiže onemogućavanje ekscesa vlasti, tj. postaje sredstvo kojim se postiže društveni mir i napredak, štite individualna i kolektivna prava i slobode, unapređuje materijalno blagostanje društva. Zato, ukoliko ne bi Bošnjaci bili navedeni, u ustavu, kao i drugi narodi, prijeti opasnost, da više nikada nijedan Bošnjak ne može dobiti značajnu funkciju u političkom društvenom i univerzitetskom životu Crne Gore. Takvo sredstvo suviše je slabo da bude brana od političkih autokrata i diktatora koje stvara pogodno društveno tle, posebno od AB, tj. jogurt i balvan revolucije do danas. U takvim slučajevima pisani ustav, kako su to dobro ukazivali kritikči filozofi, sociolozi i politolozi, postoje svojevrsni “komad hartije” ili “papirni dokument” (F. Lasal), koji se lahko cilja i ne predstavlja nikakavu prepreku za zavođenje poretka terora i strahovlade. Ali, činjenica da se ustavi krše ne znači da se njih kao sredstva za ograničavanje i stabiliziranje vlasti treba lišiti. U tom pravcu, treba dalje očekivati jednu napornu raspravu u Parlametnu i uopće u javnosti u vezi dalje elaboracije prijedloga novog ustava. Sad je na sceni opozicija, koja treba da drži konce u rukama i da učini irelevantinim pravno-političku fašizaciju Crne Gore, naravno u zakonodavno smislu riječi.
Etičko-sociološka atmosfera koncepta novog prijedloga Ustava R. CG i zahtjev za regionalizacijom
O ovom pitanju, iznio je argumentiranu atmosferu poslanik Purišić. Na osnovu njegovog iskaza, jasno se vidi, koji su privelegovani a koji su marginilizirani narodi u Crnoj Gori. Dakle, Bošnjaci su u ovoj drugoj grupi nezaštićenih naroda. Tako ako ih ustav zaobiđe, predpostavlja se da za nekoliko decenija neće više biti na ovim prostorima, kako zbog asimilacije, tako i zbog očiglednog prozetilizma. Konstatiramo, promijenjen je vozni red usaglašavanja platforme u vezi ustava. Očigledno, veliki raskorak ideja i koncepata pozicije (vlasti) i opozicije.
Prvaci stranaka, posebno parlamentarnih su trebali prethodno da se usaglase u okviru i sadržaju novog ustava. O tome svjedoče oprečni i žustri stavovi kazani u Parlamentu s jedne i druge strane.
Ukupna dimenzija rasprave, pred zakazanu sjednicu, koja je najavljena za 1. ili 15. oktobar, ili ako se prolongira kasnije, ili govori, prije svega, o jednoj permanentnoj nervoznoj konfuziji, iz koje se može reći, da se i jedna i druga strana, u odsustvu kompromisa, nalazi u aporijalnom, tj. u stanju ćorsokaka. Izgleda, da novi ustav nije dobro došao ni sa jedne niti sa druge strane. Očigledno, novi ustav će nekim grupacijama ugroziti pozicije koje neopravdano cementriraju pune dvije decenije.
Ustav čuva identitetsku dimenziju svakog naroda i ravnomjeran regionalni razvoj
O tom pitanju, govorio je cijenjeni profesor Čupić, o odnosu maksimalizma i minimalizma u društvenoj teoriji.
Ova premisa je značajna za svaki manjinski narod, posebno u ovom trenutku za bošnjački. Bošnjaci su danas pred velikim izazovima, što svjedoče istupanja prvaka Bošnjačke stranke i drugih subjekata na političkoj i društvenoj sceni Crne Gore i Sandžaka danas.
U tom kontekstu, identitetski karakter se ogleda da svi etnosi, tj. narodi u Crnoj Gori imaju konstitivni status, to je istinski put stvaranja građanske države, što znači da su i Bošnjaci kolektivni nosioci suvereniteta, posebno što nijedan narod nije u većini. To znači, da nijedan narod ne bi trebao, ukoliko se poštuje slovo demokratije, da bude u manjini, tj. na margini zbivanja. O toj dimenziji i polazištima, mogao bi pravno mnogo stručnjije zboriti dr S. Međedović, koji je sudjelovao u izradi ekspertske verzije nacrta novog ustava, o čemu smo prije tri mjeseca raspravljalo ovdje u Rožaju, na APR televiziji, gdje su sudjelovali poznati znanstvenici i tom prilikom donijeli desetak amandmana, a neki od njih su prošli u završnoj verziji u prijedlogu ustava. S druge strane, početkom ove godine, imali smo priliku da pročitamo, preko “Bošnjačkih novina” i “Pobjede” i njegovo izvjesno distanciranje od tog teksta, tzv. ekspertske verzije, posebno od ideje preambule, kao legitimacije države, prema kojoj se većina naroda marginaliziraju i bolje reći prešutkuju. Zatim, zatezanje oko samih prijedloga pojedinih amadmana svjedoči o stanju konfuzije u Parlamentu Crne Gore.
Gledano sa stanovišta perspektive, ako se stvori demokratska atmosfera, sociološki rečeno, onda treba očekivati da će vlast i opozocija u procesu pregovaranja o usvajanju novog ustava postići kompromis. Sa stanovišta etike valja očekivati da će budući razgovori, ukoliko do izražaja dođe, volja tolerancije – dobiti sadržajniju formu i ljudsku dimenziju u smislu preciznijeg definiranja onog što je zajedničko prihvatljivo i jednoj i drugoj strani.
Prema tome, decentralizacija i regionalizacija države je pitanje koje treba da se ostvari u Crnoj Gori, ako želi Crna Gora da priđe demokratskom društvu. Činjenica je da, regija, odnosno opštine u kojima žive Bošnjaci su marganilizirane od strane vladajućeg klana i upravo taj južni Sandžak ili sjeverna Crna Gora je najnerazvijeniji dio Europe.
U tom kontektu Bošnjacima je, kao i drugim narodima, kojima se od nekih grupacija osporava nacionalni identitet, da sa svojim punim i pravim imenom budu zastupljeni, odnosno na relevantan način legitimirani u najvećem državnom aktu. U suprotnom, Bošnjaci će biti bezimeni narod. Dakle, Bošnjaci treba da budu konstitutivni, a ne podstanarski narod. To je jasna činjenica. U tom pravcu, daljeg djelovanja, svi bošnjački subjekti, posebno zasupnici trebaju biti budni kod svake riječi, koje se usvajaju u tekstu ustava. Evo naveo bih primjer iz R. Makedonije. Naime, Ustav ove zemlje je pobrojao sve narode, pa i Bošnjake, iako ovog naroda ima svega oko 1 odsto (vidi Ustav R. Makedonije, str. 34).
Da budemo jasni, ukoliko s imenom uđemo u ustav onda i Bošnjaci, bez dvojbe, imaju i čuvaju suverenitet, bez toga oni (Bošnjaci) postaju bezimeni narod. Upravo, konfuzija koja se stvara u raspravi o prijedlogu ustava svjedoči, da je vlastima isključivo stalo da jedan dio manjinskih naroda na brzinu asimiliraju, čak i forsiranje prozelitizma i naručenih sudskih procesa. Zatim, naglo forsiranje konfesije musliman u nacionalnom smislu riječi, kako bi se oslabila pozicija Bošnjaka. Ovom pitanju treba da se posveti više i zvanično Sarajevo, koje bi trebalo da digne glas za zaštitu Bošnjak u Crnoj Gori.
Završni eksurze
Zato je poseban značaj budnosti sadašnje generacije bošnjačkih subjekata, posebno akcentujem na njihovu budnost, jer najveći formalni akt, biće, bez sumnje, prelagomena za druge društvene akte, čija konstrukcija se očekuje, a koja će sudbinski odrediti sudbinu očuvanja identiteta, tj. posebnosti bošnjačkog naroda, kao i drugih naroda, u cilju garantiranja ljudskih prava i sloboda pojedinaca i društva. U suprotnom, ukoliko ne budemo zapisani na tom parčetu papira, anticipiramo, da će se nad Bošnjacima sprovoditi neviđeni teror i progonstva, o čemu svjedoči i minulo vrijeme u zadnje dvije decenije, a upravo se naravnilo dvije decenije od famozne XII sjednice CK Srbije, čak protagonisti su i dalje na sceni Crne Gore danas. Jasno, prilike u Srbiji najsurovije su se demonstirale na prostoru Crne Gore, jer su prijeteći mitinzi prvo 1988. g. počeli u Crnoj Gori, pa se zatim proširili u druge krajeve Srbije. Psihološki gledano, čovjek se teško mijenja, a narod je iskristalisao mudrost: “Vuk dlaku mijenja, a ćud ostaje ista.” Zato oni koji su vjerovali kameleonima i sami su postali kameleoni. To posebno važi za one naše pojedince i grupacije iz dijaspore, koji su zahvaljujuću plaćenim avionskim kartama dolazili na referendum iz Amerike, zpadne Europe i drugih krajeva, da glasaju za privatnu državu jednog klana. Danas, svjedoci smo da taj isti klan traži javno da se našim zemljacima u svijetu, posebno sunarodnicima, koji su dobili američko ili neko od državljanstava zapadne Europe, oduzme državljanstvo Crne Gore! Eto još jedne kukavičke tendencije aktualnih vlasti Crne Gore, koji ugrožavaju slobode i ljudska prava svojih državljana. Hoćemo da vjerujemo da opozicija neće dozvoliti da se građanima oduzimaju državaljanstva, ako su međuvremeno stekli neko drugo.
Bošnjacima kao i građanima drugih etnosa, koji su obespravljeni, u netoleratnom i surovom režimu Crne Gore, a brojne rasprave o konceptu Ustava i drugih akata to najbolje ilustriraju u daljoj političko-pravnoj borbi – nema drugog puta osim puta istine i pravde.
Onima kojima smetaju pripadnici drugih etnosa i religija, zacijelo, oni su u sukobu sa istinom i Bogom.
Na koncu, moja poruka građanima Crne Gore bi bila slijedeća: Da svaki narod ostane na svome, da bude uzvišen i uspravljen i da bude dostojanstven u svojim zahtjevima. Jedino na taj način, Crna Gora bi trebala da stekne prijatelje u okružnju, posebno oko krucijalnih pitanja poštovanja ravnopravnosti naroda, koje bi noviji ustav, ne samo spomenuo, već i u cijelosti zaštitio, da se svi jezici u Crnoj Gori poštuju kao ravnopravni, kako je to u drugim zemljama Europe: počev od Švicarske, Austrije, Belgije, pa do naše matične domovine Bosne i Hercegovine. Hoću da vjerujem da će opozicija i vlast doći do kompromisa, jer je to demorkatski put za rješenje nastale situacije u Crnoj Gori, tj. da nakon usvajanja novog ustava, da dođe do novih parlamentarnih izbora, što bi bilo u interesu svih građana ove Republike. U tom kontekstu, nadamo se, da će se Bošnjaci nakon Ramazana konačno 'opasuljiti', i da više neće trčati za fašizodnim DPS plus SDP grupacijama.
Zahvaljujem na pažnji.
(Rožaje, Bošnjačka stranka, Centar za kulturu i APR TV 29. septembar 2007.)
PRILOG RASPRAVI O POLOŽAJU BOŠNJAKA U SVJETLU NOVOG USTAVA U CRNOJ GORI
Onima kojima smetaju pripadnici drugih etnosa i religija, zacijelo, oni su u sukobu sa istinom i Bogom.
Prof. dr Šefket KRCIĆ
Izlaganje prof. dr. Šefketa Krcića na skupu na otvorenoj tribini: “Položaj Bošnjaka u svjetlu novog prijedloga ustava u Crnoj Gori.” Bošnjačka stranka, Rožaje, Centar za kulturu i APR TV 29. septembar 2007. U raspravi su pored dr. Šefketa Krcića, sudjelovali: poslanik Kemal Purišić, prof. dr. Čedomir Čupić, prof. dr Abedin Ferović, prof. dr. Sefer Međedović, prof. Suljo Mustafić, mr. Ervin Ibrahimagić i drugi. Ovaj skup su prenosile televizije Crne Gore, Regionalna televizija Sandžaka i APR Rožaje.
PRILOG
Najprije želim da uputim čestitke svim građanima grada Rožaja i prvacima ovog kraja, u povodu Dana opštine 30. septembar.
Poštovana javnosti, drage kolege, zahvaljujem se organizatoru na ljubaznom pozivu da sudjelujem u ovoj raspravi o tako aktuelnoj temi, kao što je - položaj Bošnjaka u Crnoj Gori u kontekstu koncepcije novog prijedloga ustava i da sa svoje strane dam jedan svoj prilaz u cilju rasvjetljavanja ovog pitanja o kojem sam se oglašavao u javnosti i vodio više polemika. Svoj prilog ću iznijeti kroz problematizaciju nekoliko pitanja: Smisao ustava, Etičko-sociološka atmosfera, Koncepta novog prijedloga Ustava R. Crne Gore, dalje, da ustav čuva identitetsku dimenziju svakog naroda i kroz ravnomjerniji regionalni razvoj. Na kraju ću iznijeti zaključne i kritičke reference, u vezi dalje elaboracije prijedloga Ustava Crne Gore. Dakle, nadovezaću se na moje prethodnike, kolege poslanika Purišića, te profesore dr Čupića i dr Ferovića, s nadom, da ima razloga da shvate da ću unijeti određeni debatni poligon, jer strukturu društva Crne Gore proučavam pune tri decenije. U tom smislu, Crna Gora danas želi da se svijetu predstavi kao multietnička država, kao što ona i jeste, a na unutrašnjem planu ta ista država, djeluje kao privatni posjed određenog klana, koji samo favorizira jednu naciju, tj. Crnogorce dukljanske orijentacije. Zbog toga je i sva ova nervozna diskusija između vlasti i opozicije, gdje su poljuljane sve pravne i humanističke vrijednosti.
Smisao ustava
Poznata je činjenica, da je ustav značajan državni i društveni akt koji, u materijalnom smislu obuhvata fundamentalna pravila o društvenom i državnom uređenju jedne zemlje i njenom pravno-političkom sistemu i to nezavisno od forme u kojoj su izražena.
S druge strane, u formalnom smislu ustav označava poseban pisani, kodificirani opći pravni akt i to najjače pravne snage u kome su spomenuta ključna i osnovna pravila izražena. I dok svaka, pa i najrudimentarnija državna zajednica, ima u materijalnom smislu, ustav u formalnom smislu, počev od Medinskog ustava i ranije, u formalnom smislu pojavio se tek u drugoj polovici XVIII stoljeća.
Radi informacije, s izuzetkom svega nekoliko zemalja, ustav u formalnom smislu danas imaju sve države svijeta. Danas su suverenost naroda i pisani ustav postali, ideološki i praktično, sinonimi. Sve zemlje podjednako nastoje da ustavom ukažu na svoju nezavisnost, te na promjenu ekonomske ili političke organizacije, produbljivanje usvojenog pravca društvenog razvoja.
Gledano sociološki, pisani ustavi uzimaju se za prekretnice u društvenom razvoju zemalja koje su usvojile ovakav oblik izražavanja svog ustava u materijalnom smislu. Međutim, paradoks sadašnje vlasti Crne Gore, uprkos u predreferendumskim obećanjima, želi da izigra određene stavove koji se tiču integriteta i identiteta naroda koji čine njenu multietničku strukturu. Naime, samo se žele forsirati etnos Crnogoraca, koji čini oko 40 odsto populacije. Dakle, nijedan narod u Crnoj Gori nije u većini. Zato je neophodno propisati sve narode, bez izuzetka koji u Crnoj Gori žive, imaju svoju autohtonu dimenziju, među njima, razumije se, i Bošnjake.
Složićete se, nadam se, poštovane kolege, sve to nameće pitanje: da li su ustavi stvarno tako moćno sredstvo društvenog preobražaja! Najprije bi trebalo ukazati da se ustavima nikada nisu izvršili, niti je to moguće, fundamentalni preobražaji u jednom društvu u smislu stvaranja novih nacionalnih polarizacija ili promjene nacionalanog nosioca političke vlasti. To je bilo moguće nekad, kada narodi nisu imali jaku inteligenciju, pa su vlastodršci mogli da rade šta hoće. Danas to nije slučaj, već se kritička misao čuje i želi ugrađivati u najveće dokumnte i akte. Upravo zbog toga, vlasti sa podozrenjem gledaju na intelektulace i znanstvenike, posebno pisce. Dakle, da budem jasan, intelektualna misao je ona armatura za očuvanje identiteta, u suprotnom imat ćemo beton bez armature, a njegova trajnost je svima znana.
Jasno, ove promjene determinišu činioci vezani za uslove materijalne egzistencije jednog društva i njihovi ustavi, po pravilu, pismeno izražavaju a posteriori. Upravo se, zbog toga, mnoge presudne društvene promjene i vezuju za pisani ustav, jer one tada, budući da su u ustavu izražene u pisanom obliku, postaju vidljive, kao što je to primjer današnjeg koncepta prijedlog ustava Crne Gore, kojim se želi ugroziti nacionalni identitet, izuzimajući Crnogorce, svih drugih naroda. Posebno je ugrožen identitet Bošnjaka, od kojih crnogorski vlastodržci žele stvoriti tri grupacije, kako bi ih ponizili i razjedinili. Na taj način, ako ustav ne registruje postojanje naroda, nakon usvajanja, mi Bošnjaci i drugi narodi koji činimo multietničku sliku Crne Gore bit će nepostojeći narodi u partijskoj DPS državi, kojom vlada već 18 godina jedna prepoznatljiva Miloševićeva klika, koja s vremena na vrijeme promijeni džemper nekim sezonskim odijelom! Takvo stanje govori o ponižavajućem položaju Bošnjaka u Crnoj Gori. Tako dva naša zastupnika u Parlamentu Crne Gore imaju velike muke, posebno sa našim tzv. sunarodnicima iz režimske partije, koji iznose u javnost naručena mišljenja i stavove vladajućeg klana, sa osnovnom tendencijom organizacijom Bošnjaka.
U tom pravcu, društvene promjene, koje želimo i apostrofiramo, mogu biti samo rezultat jednog dinamičnog i raznovrsnog djelovanja opozicije u globalnom smislu, ako se želi ostvariti san demokracije, a to je jednakost i ravnopravnost svih. Zato ako se prihvate stavovi vladajućeg klana imat ćemo Crnu Goru, kao onu Njemačku iz 1933., kada je lider Trećeg Rajha stvarao od Njemaca nad-naciju, tj. jedini odabrani narod. U novim uvjetima, čini nam se da je slična situacija, tj. prepoznatljiva oko nametanja stavova od vladajućeg klana u Crnoj Gori, sem što je razlika da glavne stavove ne iznosi aktualni premijer, već tajna kabina preko svojih moćnika. U takvoj situaciji, mislim da nije tako anticipirati vrijeme koje dolazi, a političari imaju u zadatak da predviđaju pojave, a ne da kasne. Historičar može imati distancu, ali političarev zadatak jeste da ne kasni, već da ide ispred vremena, kako bi razobličio prepreke i zamke koje se narodu, kojem pripada, postavljaju. Zato politička analiza treba da da naznake prelaska iz starog u novo društveno stanje. Zato se promjene koje donosi ustav i vezuju za formalno pravno svjedočanstvo u kome su izražene. Prema tome, pisanim ustavima su otuda pridavana svojstva koja oni nikada nisu mogli imati tj. poluge u društvenom razvoju zemalja i naroda.
Gledano sa stanovišta etike i sociologije, pisanim ustavima društvene promjene nikada se nisu vršile formalnim aktima već društvenim faktima, pri čemu su pisani ustavi bili samo pogodno “kostimiranje” takvih promjena, odnosno fakata.
U političkoj historiji i suvremenoj političkoj stvarnosti zemalja, fundamentalna vrijednost pisanog ustava je u tome što je on naglašeno moćno sredstvo, zaštita društva i naroda od samovolje vlasti. Zato su pravnici u pravu kada institiraju da se ustav pravi pod lupom objektivnog prava. Ako to nam danas nije jasno, onda sudjelujemo u jednom uzaludnom poslu, gdje vlast očigledno bježi od objektvinog prava. O tome svjedoče činjenice da se u te ustavne pisce tzv. ekspertske verzije, uporno forsira jedan senilni starac, gdje kreativci teško mogu razbiti učmalost njegovih stavova koji potiču iz staljinske prakse ove zemlje.
Dalje, smisao i značaj pisanog ustava upravo je u tome da u normalnim situacijama u političkom životu jedne zemlje bude sredstvo koje onemogućuje ekcese vlasti, koje kanališući vršenje vlasti, postavlja granice vlasti i time bitno spriječava zloupotrebe vlasti. Prema slovu istinskog prava, ustavi predstavljaju sigurnost i političku izvjesnost o granicama vlasti i time se na zakonski način garantuju slobode kako pojedinaca tako i društva u cjelini.
Da budemo još precizniji, ustav je, nezavisno od vremena i prostora, sredstvo kojim se postiže onemogućavanje ekscesa vlasti, tj. postaje sredstvo kojim se postiže društveni mir i napredak, štite individualna i kolektivna prava i slobode, unapređuje materijalno blagostanje društva. Zato, ukoliko ne bi Bošnjaci bili navedeni, u ustavu, kao i drugi narodi, prijeti opasnost, da više nikada nijedan Bošnjak ne može dobiti značajnu funkciju u političkom društvenom i univerzitetskom životu Crne Gore. Takvo sredstvo suviše je slabo da bude brana od političkih autokrata i diktatora koje stvara pogodno društveno tle, posebno od AB, tj. jogurt i balvan revolucije do danas. U takvim slučajevima pisani ustav, kako su to dobro ukazivali kritikči filozofi, sociolozi i politolozi, postoje svojevrsni “komad hartije” ili “papirni dokument” (F. Lasal), koji se lahko cilja i ne predstavlja nikakavu prepreku za zavođenje poretka terora i strahovlade. Ali, činjenica da se ustavi krše ne znači da se njih kao sredstva za ograničavanje i stabiliziranje vlasti treba lišiti. U tom pravcu, treba dalje očekivati jednu napornu raspravu u Parlametnu i uopće u javnosti u vezi dalje elaboracije prijedloga novog ustava. Sad je na sceni opozicija, koja treba da drži konce u rukama i da učini irelevantinim pravno-političku fašizaciju Crne Gore, naravno u zakonodavno smislu riječi.
Etičko-sociološka atmosfera koncepta novog prijedloga Ustava R. CG i zahtjev za regionalizacijom
O ovom pitanju, iznio je argumentiranu atmosferu poslanik Purišić. Na osnovu njegovog iskaza, jasno se vidi, koji su privelegovani a koji su marginilizirani narodi u Crnoj Gori. Dakle, Bošnjaci su u ovoj drugoj grupi nezaštićenih naroda. Tako ako ih ustav zaobiđe, predpostavlja se da za nekoliko decenija neće više biti na ovim prostorima, kako zbog asimilacije, tako i zbog očiglednog prozetilizma. Konstatiramo, promijenjen je vozni red usaglašavanja platforme u vezi ustava. Očigledno, veliki raskorak ideja i koncepata pozicije (vlasti) i opozicije.
Prvaci stranaka, posebno parlamentarnih su trebali prethodno da se usaglase u okviru i sadržaju novog ustava. O tome svjedoče oprečni i žustri stavovi kazani u Parlamentu s jedne i druge strane.
Ukupna dimenzija rasprave, pred zakazanu sjednicu, koja je najavljena za 1. ili 15. oktobar, ili ako se prolongira kasnije, ili govori, prije svega, o jednoj permanentnoj nervoznoj konfuziji, iz koje se može reći, da se i jedna i druga strana, u odsustvu kompromisa, nalazi u aporijalnom, tj. u stanju ćorsokaka. Izgleda, da novi ustav nije dobro došao ni sa jedne niti sa druge strane. Očigledno, novi ustav će nekim grupacijama ugroziti pozicije koje neopravdano cementriraju pune dvije decenije.
Ustav čuva identitetsku dimenziju svakog naroda i ravnomjeran regionalni razvoj
O tom pitanju, govorio je cijenjeni profesor Čupić, o odnosu maksimalizma i minimalizma u društvenoj teoriji.
Ova premisa je značajna za svaki manjinski narod, posebno u ovom trenutku za bošnjački. Bošnjaci su danas pred velikim izazovima, što svjedoče istupanja prvaka Bošnjačke stranke i drugih subjekata na političkoj i društvenoj sceni Crne Gore i Sandžaka danas.
U tom kontekstu, identitetski karakter se ogleda da svi etnosi, tj. narodi u Crnoj Gori imaju konstitivni status, to je istinski put stvaranja građanske države, što znači da su i Bošnjaci kolektivni nosioci suvereniteta, posebno što nijedan narod nije u većini. To znači, da nijedan narod ne bi trebao, ukoliko se poštuje slovo demokratije, da bude u manjini, tj. na margini zbivanja. O toj dimenziji i polazištima, mogao bi pravno mnogo stručnjije zboriti dr S. Međedović, koji je sudjelovao u izradi ekspertske verzije nacrta novog ustava, o čemu smo prije tri mjeseca raspravljalo ovdje u Rožaju, na APR televiziji, gdje su sudjelovali poznati znanstvenici i tom prilikom donijeli desetak amandmana, a neki od njih su prošli u završnoj verziji u prijedlogu ustava. S druge strane, početkom ove godine, imali smo priliku da pročitamo, preko “Bošnjačkih novina” i “Pobjede” i njegovo izvjesno distanciranje od tog teksta, tzv. ekspertske verzije, posebno od ideje preambule, kao legitimacije države, prema kojoj se većina naroda marginaliziraju i bolje reći prešutkuju. Zatim, zatezanje oko samih prijedloga pojedinih amadmana svjedoči o stanju konfuzije u Parlamentu Crne Gore.
Gledano sa stanovišta perspektive, ako se stvori demokratska atmosfera, sociološki rečeno, onda treba očekivati da će vlast i opozocija u procesu pregovaranja o usvajanju novog ustava postići kompromis. Sa stanovišta etike valja očekivati da će budući razgovori, ukoliko do izražaja dođe, volja tolerancije – dobiti sadržajniju formu i ljudsku dimenziju u smislu preciznijeg definiranja onog što je zajedničko prihvatljivo i jednoj i drugoj strani.
Prema tome, decentralizacija i regionalizacija države je pitanje koje treba da se ostvari u Crnoj Gori, ako želi Crna Gora da priđe demokratskom društvu. Činjenica je da, regija, odnosno opštine u kojima žive Bošnjaci su marganilizirane od strane vladajućeg klana i upravo taj južni Sandžak ili sjeverna Crna Gora je najnerazvijeniji dio Europe.
U tom kontektu Bošnjacima je, kao i drugim narodima, kojima se od nekih grupacija osporava nacionalni identitet, da sa svojim punim i pravim imenom budu zastupljeni, odnosno na relevantan način legitimirani u najvećem državnom aktu. U suprotnom, Bošnjaci će biti bezimeni narod. Dakle, Bošnjaci treba da budu konstitutivni, a ne podstanarski narod. To je jasna činjenica. U tom pravcu, daljeg djelovanja, svi bošnjački subjekti, posebno zasupnici trebaju biti budni kod svake riječi, koje se usvajaju u tekstu ustava. Evo naveo bih primjer iz R. Makedonije. Naime, Ustav ove zemlje je pobrojao sve narode, pa i Bošnjake, iako ovog naroda ima svega oko 1 odsto (vidi Ustav R. Makedonije, str. 34).
Da budemo jasni, ukoliko s imenom uđemo u ustav onda i Bošnjaci, bez dvojbe, imaju i čuvaju suverenitet, bez toga oni (Bošnjaci) postaju bezimeni narod. Upravo, konfuzija koja se stvara u raspravi o prijedlogu ustava svjedoči, da je vlastima isključivo stalo da jedan dio manjinskih naroda na brzinu asimiliraju, čak i forsiranje prozelitizma i naručenih sudskih procesa. Zatim, naglo forsiranje konfesije musliman u nacionalnom smislu riječi, kako bi se oslabila pozicija Bošnjaka. Ovom pitanju treba da se posveti više i zvanično Sarajevo, koje bi trebalo da digne glas za zaštitu Bošnjak u Crnoj Gori.
Završni eksurze
Zato je poseban značaj budnosti sadašnje generacije bošnjačkih subjekata, posebno akcentujem na njihovu budnost, jer najveći formalni akt, biće, bez sumnje, prelagomena za druge društvene akte, čija konstrukcija se očekuje, a koja će sudbinski odrediti sudbinu očuvanja identiteta, tj. posebnosti bošnjačkog naroda, kao i drugih naroda, u cilju garantiranja ljudskih prava i sloboda pojedinaca i društva. U suprotnom, ukoliko ne budemo zapisani na tom parčetu papira, anticipiramo, da će se nad Bošnjacima sprovoditi neviđeni teror i progonstva, o čemu svjedoči i minulo vrijeme u zadnje dvije decenije, a upravo se naravnilo dvije decenije od famozne XII sjednice CK Srbije, čak protagonisti su i dalje na sceni Crne Gore danas. Jasno, prilike u Srbiji najsurovije su se demonstirale na prostoru Crne Gore, jer su prijeteći mitinzi prvo 1988. g. počeli u Crnoj Gori, pa se zatim proširili u druge krajeve Srbije. Psihološki gledano, čovjek se teško mijenja, a narod je iskristalisao mudrost: “Vuk dlaku mijenja, a ćud ostaje ista.” Zato oni koji su vjerovali kameleonima i sami su postali kameleoni. To posebno važi za one naše pojedince i grupacije iz dijaspore, koji su zahvaljujuću plaćenim avionskim kartama dolazili na referendum iz Amerike, zpadne Europe i drugih krajeva, da glasaju za privatnu državu jednog klana. Danas, svjedoci smo da taj isti klan traži javno da se našim zemljacima u svijetu, posebno sunarodnicima, koji su dobili američko ili neko od državljanstava zapadne Europe, oduzme državljanstvo Crne Gore! Eto još jedne kukavičke tendencije aktualnih vlasti Crne Gore, koji ugrožavaju slobode i ljudska prava svojih državljana. Hoćemo da vjerujemo da opozicija neće dozvoliti da se građanima oduzimaju državaljanstva, ako su međuvremeno stekli neko drugo.
Bošnjacima kao i građanima drugih etnosa, koji su obespravljeni, u netoleratnom i surovom režimu Crne Gore, a brojne rasprave o konceptu Ustava i drugih akata to najbolje ilustriraju u daljoj političko-pravnoj borbi – nema drugog puta osim puta istine i pravde.
Onima kojima smetaju pripadnici drugih etnosa i religija, zacijelo, oni su u sukobu sa istinom i Bogom.
Na koncu, moja poruka građanima Crne Gore bi bila slijedeća: Da svaki narod ostane na svome, da bude uzvišen i uspravljen i da bude dostojanstven u svojim zahtjevima. Jedino na taj način, Crna Gora bi trebala da stekne prijatelje u okružnju, posebno oko krucijalnih pitanja poštovanja ravnopravnosti naroda, koje bi noviji ustav, ne samo spomenuo, već i u cijelosti zaštitio, da se svi jezici u Crnoj Gori poštuju kao ravnopravni, kako je to u drugim zemljama Europe: počev od Švicarske, Austrije, Belgije, pa do naše matične domovine Bosne i Hercegovine. Hoću da vjerujem da će opozicija i vlast doći do kompromisa, jer je to demorkatski put za rješenje nastale situacije u Crnoj Gori, tj. da nakon usvajanja novog ustava, da dođe do novih parlamentarnih izbora, što bi bilo u interesu svih građana ove Republike. U tom kontekstu, nadamo se, da će se Bošnjaci nakon Ramazana konačno 'opasuljiti', i da više neće trčati za fašizodnim DPS plus SDP grupacijama.
Zahvaljujem na pažnji.
Abonneren op:
Posts (Atom)
